|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima
Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
LIJEPA LI SI
Kad se sjetim,suza krene,
zamirisu uspomene,
svake stope rodnog kraja
i narodnih obicaja.
Prepoznah lijepotu tvoju
sto probudi ljubav moju.
Kad sam s tobom,srce moje
kuca jace,veliko je.
Oj,Zagoro,lijepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko.
Kad Neretva k moru krene,
ti se tada sjeti mene.Mojoj pjesmi budi tema
za sve one kojih nema.
Ajde,Istro i Zagorje,
podignimo sve tri boje,
zagrlimo se pred svima,
neka vide da nas ima.
Oj,Zagoro,lojepa li si,
Slavonijo,zlatna ti si.
Herceg-Bosno,srce ponosno,
Dalmacijo,more moje,
jedna dusa,a nas dvoje.
Pozdrav,Liko,Velebita diko...
Ifka i Hana
Dan
Ja i Samec
Ja i Matkovic
Pavlovic
Ja i Leo
Dolores i Sara
Šamec
Veno
Neno
Ivana
Ante
Hana
Ana I.
Petrorke
Tea
Leo
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Puška puca, a top rice, grmi kao grom,
Mlad ustaša bojak bije za hrvatski dom.
Puška puca, krv se lije, dušman bježi klet,
A ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog
I podiže staru slavu roda hrvatskog.
Puška puca, a top rice, barut miriše,
Mlad ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Oj, Hrvatska, zemljo mila, svice danak tvoj,
Sad ustaška hrabra vojska za te bije boj.
Od stoljeca sedmog
Mislili su neki, vec nas nece biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad ce reci svima.
Nek tudinu grizu, roda znati nece
Bez jezika narod nema više srece
Djeca roda povist nece znati
Potom svoj na svome nece bit Hrvati
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
Branili smo casno mi ognjišce svoje
Cuvaše nam predi ovu rodnu grudu
Nisu zbog slobode ginuli zaludu
Al' sad evo opet nova zora rudi,
Oslih dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
Crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Varaju se i ne misle tako
Što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
Tom ne može nitko prošlost da izbriše,
Mi smo tu odavna svi moraju znati
To je naša zemlja, tu žive Hrvati
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
"Od stoljeca sedmog tu Hrvati dišu".
Ako Ante Gotovina jest pretjerao,
i neka je čovjek pretjerao, neka se izvole zakoni prilagoditi.
Nema nevinih civila među Srbima, neka bježe psine preko Drine,
važna je samo Hrvatska, i bolje ako je čista...
Ante GOTOVINA rođen je 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu u općini Zadar u Republici Hrvatskoj
2. Ante GOTOVINA je profesionalni vojnik i bivši pripadnik francuske Legije stranaca. Po povratku u Hrvatsku 1990. imenovan je zapovjednikom 1. gardijske brigade. Od veljače do travnja 1992. bio je zamjenik zapovjednika posebne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske
a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane
O, Hrvatski gospa
Djevico necina:
Zagovaraj nas Hrvata
Kod svojega sina,
Bog Isusa!
Iskreno te volimo,
Tvoju pomoc molimo:
U zastitu svoju
Uzmi zemlje moju
Zemlje Hrvatsku!
To je moja zelja,
Majka Bozja, draga:
Oslobodi Hrvatsku
Od dusmana i vraga;
Gospe Hrvatska!
Evo konacno se javljam nisam dugo piso jer nesmijem na internet necu tu sad puno pisat ali cu stavit jos jednu pjesmu pozzz
Evo nakon dugog vremena pisem novi post jos nemogu na internet pa post pisem kod nene ovaj ili drugi tijedan cu na pisat posteni post a do tada pozdrav NDH,NDH,NDH,NDH,NDH,NDH
Jesmo li spremni sukobiti se anti domoljubima?Dali ste i vi mozda medu njima,volite li svoju domovinu,dali ste spremni dat zivot za hrvatsku,ja jesam.Ocete se sukobit s Eu.moze li se Hrvatska uzdat u vas.Pitajte se tko ste,znate li istinu.Moze li 4,5 milijuna ljudi preci preko onaga sta nam je Srbija ucinala,ja misli da ne.A vi kreteni koji mi dolazite na blog i pisete:kak ti se da pistat o tome...nataknem vas na kurac.tisuse i tisuce ljudi su za ovu domovinu ginuli.Kad pisete takav komentar sjetite se Vukovara i nestalih domobrana.Ovih dana se dvoumim dal da izbrisem blog ili da se namjerno inatim vama kriplima koji niste ni culi za gardiste i ustase e pa jos odlucujem.Evo samo da kazem svima vama koji podrzavate mene tj. moj blog:Jeste li procitali koji od mojih postova,razmislite malo zasto smo ginuli,ko su nasi protivnici.Ovo sve vam se mozda cini glupo i sigurno mislite kaj ovaj kreten zna ima 12 godina e sam da znate ja znam o ratu vise od 50% Hrvatske.Svi vi razmislite jel neko od vase rodbine poginuo u ratu ako je onda cete me razumjeti.50% vas neznasta znaci NDH kaj ne?Nemojte mi se zato tu kurcit.Imate li srca stat pored obitelji branitelja poginulih u ovom ratu.Razmislite o svojoj ulozi u Hrvatskoj
Evo ljudi kao prvo moram vam cestitati Uskrs iako meni nije bio sretan nadam se da vama je.Jucer oko 8.50 mi je umro djed,mislim ja sam znao da se to moze desiti svaki cas jer je vec mjesec dana bilo u bolnici,ja jos nemogu shvatit sta se dogodilo,sprovod ce biti najvjerovatnije u srijedu ali jos nisam siguran nista ljudi nemam snage vise o ovome pisati pa cu vam staviti jednu pjesmo i taj spot pa se cujemo jos ovih dana
Preko polja kroz sjecanje ide,
kršan covik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rijec je bila mu duboka.
Cvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su price ucile me svemu:
«Poštenim putem ici,
bit ce teško znaj,
al' samo ceš tako stici
gdje je vjecni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Gleda na me planina Svilaja
sa ocima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.
Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.
»Poštenim putem ici,
bit ce teško znaj,
al' samo ceš tako stici,
gdje je vjecni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jace od oluje,
da me dida još jedan put cuje.
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Sta za mene znaci Hrvatska?Kao sto ste i sami mogli zakljuciti u prijasnjim postovima i po mom razmisljanju za mene Hrvatska znaci pola zivota,ovdje sam rođen,ovdje zivim,ovdje cu zivjeti i ovdje cu umrjeti.Nekima je Hrvatska zemlja u kojoj samo zive,meni nije tako par godina borbe za slobodu destetak godina da dodemo do ovog dana kad smo se konacno poceli stvarati u zemlju kojoj vise niko ne zapovjeda a sada cemo opet upasti u intergracije smrti tj. Eu.Hrvatska mora biti slobodna i neovisna zemlja za to smo se borili iza toga moramo i stati.Danas cujem na vjestima:"vratili kuce i stanove srpskim izbjeglicama"Neka ja ne kazem nista ljudi,civili nisu krivi ali 15 godina se skrivaju u Srbiji sad kad su u gabuli kad se Srbija malo po malo raspada onda se vracaju u nasu domovinu sta se nisu borili 92 i 93 kad je bilo sranje u HR,bjezali su pred gardistima i vracali se cetnicima sta onda tamo i ne ostanu neka ima vlada vrati novce ali nek mi ne dolaze u Hrvatsku.Bol i Tuga Hrvatskog naroda nije bila kratkotrajna zamislite vi sad da branitelj koji je stradao i sada je invalid bude susjed srpskom odmentiku ja to nemogu cak ni sanjati dode mi da sve ovo sta vama govorim posaljem u Vladu pa nek malo razmisle kako misli Hrvatski narod i građani.Danas kad smo se konacno oslobodili onda nam neki Sbrin dode tu i zaokupira drzavu za koju smo se MI borili.Branitelji i domobrani jos danas pate kad moraju gledati svoje prijasnje neprijetelje u SVOM rodnom gradu sta onda nisu oni stali uz Hrvatsku kada nam je bilo tesko a sada samo zdravo za gotovo dolaze tu i nastanjuju se u nase gradove koje smo mi poslje rata poniovno izgradili.Umjesto mi njima oni trebaju nama dati novac jer nismo mi palili razna sela,gradove,naselja i onda jos kazu da smo mi zapoceli rat.Borili su se za svoju "veliku srbiju i sta su dobili samo muke i patnje hrvatskoga naroda,mozda su to i htjeli neznam ja ali sada kad smo dosli do slobode nek tako i ostane neka ne ulazimo u EU i neka ne vracamo imovinu nasim protivnicima..evo stavit cu jos jedan spot pa se cujemo pozzzzz:Sutnja je nekad jaca i od rijeci ali pjesma rusi sve
Ovaj post je posvecen mom prijatelju Mislavu
Mnogi ljudi me pitaju zasto pisem o ratu,hrvatskoj i herojima evo ja cu vam to u ovom postu "ukratko" odgovoriti.Hrvatka Drzava se ponovo polako raspada,ne na ocigled ali malo po malo cemo opet pasti u ruke razno,raznih beskrupuloznih zajednica kao sto je Europska Unija.Ja stvarno ne razumiem te nase politicare i premjere koji nas ponovno zele zarobiti,Hrvatska drzava se vec 15 godina stvara a sada cemo opet padati sve nize i nize nekom ce se ovo mozda ciniti glupo ali Eu je za mene nista vise nego zajednica drzava koje nisu patile za slobodu kao Hrvatski narod.Mi hrvati smo zeljeli slobodu,dobili smo je ali cemo je,cini se opet izgubiti.Ja tu nemogu nista ali ovo je moj mali doprinos slobodnom hrvatskom narodu.Danas njveca prijetnja Hrvatskom narodu je Eu ponovno cemo izgubiti svoju slobodu i neovisnost ali ka sta sam vec rekao ja tu nemogu nista,ajde ljudi da ne kompliciram cujemo se jos ovih dana
Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je»
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!
«Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»
Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!
»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!»
1. svibnja 1995., hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom su akcijom Bljesak oslobodile okupirana podrucja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobodeno je oko 500 cetvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak pocela je 1. svibnja u 5,30 sati, a završena je vec iduci dan, 2. svibnja u popodnevnim satima. Bljesku su prethodile teroristicke akcije pobunjenih hrvatskih Srba na putnike na autocesti Zagreb-Lipovac. U akciji Bljesak sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobadajuci zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perišina, pilota koji je u vrijeme najjacih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju. Hrvatskim snagama pokušalo se suprotstaviti oko 5500 pobunjenih Srba koji su najviše nade polagali u 18. korpus tzv. srpske krajinske vojske. No, taj je korpus razbijen, a vecina njegovih pripadnika pobjegla je u susjednu BiH. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih.Pokušavajuci podici moral poraženih srpskih pobunjenickih postrojbi, ratni zlocinac Mile Martic hvalio se kako je osobno zapovjedio osvetu raketiranjem Zagreba, Siska i Karlovca, 2. i 3. svibnja. U tim zlocinackim napadima poginulo je i ranjeno više civila.Akcijom Bljesak i pobjedom nad postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba Republika Hrvatska dokazala je da ima oružanu silu koja je sposobna osloboditi okupirane dijelove hrvatske države. Pripadnici Hrvatske vojske i policije pokazali su visoku profesionalnost, a što su potvrdili i pojedini strani diplomati tijekom obilaska oslobodenih podrucja.
Pogledaj u nebo majko evo sinova, lete jata,
lete majko hrvatskih sokolova...
Ne placi nam mila majko ne placu Ustaše
Domovi ce opet pjevat Hosovci dolaze...
Kunem ti se Franceticu srbiju spalit cu
kunem ti se moj Bobane zavit cu ti sve rane
kunem ti se Pavelicu još bolji postat cu
uz Paragu i uz HOS-a do smrti ostat cu!!
Teci Uno Drino teci tuci Neretvo nije Hrvat
HOS nam kaže gleda i neda to!!
Dali smo im svima ruku da sve izvuku sad svaki cetnik
kome kome ne zna kome ce...
Samo jedna jedna majka postoji za sina
za Pravaša jedna zemlja Hrvatska do Zemuna!!
Neka pjeva srbijanac i srbija sva predajem
se Hosovcima živjela NDH!!
Dan nakon što je odbacilo pokušaje obrane u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" da ospori nadležnost Haškog suda za "Oluju", Raspravno vijeće prihvatilo je u utorak dio prigovora obrane generala Ante Gotovine na nejasnoće i nepreciznosti u optužnici i naložilo tužiteljstvu da do 26. ožujka dostavi pojašnjenja.
Obrana generala Gotovine u siječnju je zatražila od Vijeća da naloži tužiteljstvu da doradi optužnicu zbog niza nejasnoća i nepreciznosti - od toga da ne navodi poimence članove udruženog zločinačkog pothvata do toga da ne definira precizno opseg odgovornosti generala Gotovine za neka djela.
Vijeće je u svojoj odluci zatražilo od tužiteljstva da, među ostalim, do ponedjeljka precizira da li je general Gotovina bio nadređen generalu Ivanu Čermaku samo kao zapovjedniku kninskog garnizona ili i kao predstavniku hrvatske Vlade koji je imao ovlasti i nad civilnom policijom i policijskom upravom. Također zatražilo je i da pojasni da li je general Gotovina imao efektivnu kontrolu nad snagama nabrojanim u optužnici te da precizira "područje" djelovanja zajedničkog zločinačkog pothvata.
Tužiteljstvu je naređeno i da objasni "nestanak" dijela žrtava koje su bile navedene u izvornoj optužnici protiv generala Gotovine, a ne pojavljuju se u objedinjoj optužnici "Gotovina, Čermak i Markač".
Također, tužiteljstvo mora lokacijom odrediti "iskopavanja masovnih grobnica" koje spominje u optužnici.
Vijeće je dio prigovora odbacilo ocijenivši da je optužnica u tim dijelovima bila dovoljna jasna i precizna, a dio je odbacio s obrazloženjem da se radi o pitanju utvrđivanja činjenica - što je predmet suđenja, a ne pitanju preciznosti optužnice koje se rješava u predraspravnom dijelu postupka.
Optužnica tereti generala Gotovinu zajedno s generalima Ivanom Čermakom i Mladenom Markačem za zločine nad srpskim stanovništvom počinjene prije, tijekom i nakon operacije "Oluja" u razdoblju između srpnja i rujna 1995. godine, počinjene etničkim čišćenjem koje je smišljeno u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata.
Početak suđenja zakazan je za 7. svibnja, a prije toga pred Haškim sudom rješavanje je pitanja glavnom branitelja Mladena Markača Miroslava Šeparovića kojeg je Raspravno vijeće zbog sukoba interesa isključilo iz braniteljskog tima generala Markača. To pitanje trenutno je pred Žalbenim vijećem Haškog suda.
Branitelji generala Markača u utorak su podnijeli Žalbenom vijeću žalbu na odluku Raspravnog vijeća kojom je ovog mjeseca Šeparović isključen iz obrane jer je u sukobu interesa po dva osnova - zbog toga što može biti neophodan svjedok u predmetu i zbog toga što se kao bivši ministar pravosuđa ima interesa štititi od odgovornosti za eventualne propuste njegova ministarstva u vrijeme Oluje.
... lišce u sadašnjem Vukovaru drukcije treperi ... Vuka je pritajena, Dunav tece tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji... Noc je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naucio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome cinilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar...
Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i cetnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuca stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko tocno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuca stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisucu, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas nezna sudbima. O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se cija je sudbina strašnija.
Zna se da je rat u Vukovaru poceo 24. kolovoza prije deset godina i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuce se obnavljaju, ljudi se vracaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraceni cetnickim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vracaju. I potvrduju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mucki ubili, porucio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!
Kao veliki nacionalist,kao veliki Hrvat,
kao domoljub i čovjek kojem je sveta hrvatska gruda,
u svojoj nutrini osjećam sramotu,
u mom srcu leži jad,
jer,oskvrnuli su moju domovinu,
od trenutka kad su prodali Antu Gotovinu...
Najviše tijelo hrvatske vlasti, nije imalo dostojanstva ni časti,
ostavilo je branitelje na teret Bogu i vragu,
a najbolje od njih predalo Haagu.
Mirko Norac,Rahim Ademi,Janko Bobetko,
Branimir Glavaš sve do Ante Gotovine,
sve su to VITEZOVI,HEROJI naše domovine...
Zato braćo!Svi!Iza njih stanimo, naše generale pred Europom branimo,
sačuvajmo im ponos i dostojanstvo,
a njihova nek djela budu svjedočanstvo.
Nemojmo dopustiti da nas dalje gaze,
nemojmo dati da na nas stalno paze,
jer s neba nas gleda Jelačić ban,
i Nikola Zrinski,i Krsto Frankopan.
Jelačić je izborio mnoge bojne slave,
a Zrinski i Frankopan za slobodu su dali glave...
A napisa Matoš istinu u stihovima:
"Vidje Hrvatska dosta čuda,
al ne nađe štrika za toliko Juda..."
Ustaška vojnica. Prvo ime organizacije bilo je Ustaša-
Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), a od 1933.
Ustaša- Hrvatski revolucionarni pokret.
Stvaranje Hrvatskog Domobrana
Tijekom listopada stvorena je organizacija Hrvatski domobran, koja počinje izdavati istoimene novine 16. listopada 1928. U novinama su surađivale vodeće hrvatske političke ličnosti, od Vlatka Mačeka do Ante Pavelića. Novine su zabranjene oko Božića 1928. Poslije proglašenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929. i promjene naziva države u Kraljevina Jugoslavija, iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić. K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929. s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije". Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je 17. srpnja 1929. na smrt. Otada Pavelić javno nastupa protiv Kraljevine Jugoslavije i traži uspostavu samostalne hrvatske države. Do ljeta 1931. postoji suradnja između Pavelića te Košutića i Krnjevića. Od kolovoza 1930. počinje organiziranje hrvatskih radnika u Belgiji, a zatim u Južnoj i Sjevernoj Americi. Branimir Jelić osniva prvi ogranak Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu 12. svibnja 1931., a u Europi je osnovano Vrhovno starješinstvo Hrvatskog domobrana na čelu s Pavelićem. Hrvatski domobran bio je masovna organizacija koja je izdavala tjednike: "Hrvatski domobran " (1931-44) u Buenos Airesu i "Nezavisnu hrvatsku državu " (1933-42) u Pittsburghu.
Razlozi nastanka
Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija- nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba. Pridjevak "revolucionarna" se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Prije slizavanja s fašističkim i nacističkim režimima nije postojala nikakva ustaška ideologija- a može se reći ni poslije, jer je ustaško vodstvo samo kopiralo talijanske i njemačke uzore. Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti, jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili izočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. stoljeća.
Radničkoga podrijetla, Ante Pavelić je osnovnu naobrazbu stekao u bosanskohercegovačkim mjestima poput Travnika, a srednju je školu pohađao u Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao. Još je u gimnazijskim danima pristupio Hrvatskoj stranci prava. Godine 1914. diplomira na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje 1915. stječe i doktorat . Tijekom 1.svjetski rata te u prvim poslijeratnim godinama intenzivira sudjelovanje u Hrvatskoj stranci prava, postaje potpredsjednikom stranke, zastupnikom u skupštini grada Zagreba, potpredsjednikom Hrvatske Odvjetničke komore i konačno poslanikom Narodne Skupštine gdje je bio očevidac Radićevog ubojstva (Philip Cohen: Tajni rat Srbije str.135) podatak koje su poslijeratne komunističke vlasti brižljivo krile. Profesionalno se istaknuo kao samostalni odvjetnik.
Suđenje Gotovini ubrzo počinje, za mene on nije nevin, a vidjet ćemo tko je u pravu!” uskliknula je na HTV-u Carla del Ponte revoltirana Sanaderovom prkosnom tezom kako je i dalje posve siguran da je Gotovina nevin.
Ova neobična retorika nije samo savršen uvod u skori početak suđenja Gotovini koje se odvija u ozračju pronađenog dokumenta Valentićeve vlade koji bi mogao biti ključan za slobodu Gotovine nego su ova retorika i skori početak suđenja odličan pledoaje za analizu što je koja vlast učinila za haške uznike.
Pitanje si postavljamo u trenutku bijesa i prijezira prema činjenici da ubrzo počinje suđenje Anti Gotovini kojem sudi isti svijet koji je ravnodušan na činjenicu da su i Mladić i Karadžić na slobodi. S obzirom na to da je Gotovina uhićen za mandata Sanaderove vlade, da je niz generala u Haag otišlo za mandata ove vlade, vrijeme je za pitanje što je objektivno mogao Sanader?
Šeks mi je jednom prigodom situaciju s Gotovinom plastično objasnio primjerom vuka koji upadne u klopku i ima jasan instinkt preživljavanja i svijest da će umrijeti ako si sam ne odgrize nogu iz klopke, sve kako bi si spasio glavu! “Nadam se da me sad razumijete”, rekao mi je revoltiran ciničnim pitanjima iz kojih se razabiralo da ne razumijem kako nisu imali izbora.
Na početku držim da je Tuđman savršeno postavio relacije: dok UN ne odgovori jesu li Oluja i Bljesak akcije koje se smiju istraživati, ja to ne dopuštam! No i takav državotvorni Tuđman ipak je izručio cijeli zrakoplov Hrvata iz BiH pa još od tada Dario Kordić tamo leži na robiji dugoj 25 godina.
Pritisak je bio neizdrživ! Sanader nije mogao nastaviti s načelnom Tuđmanovom politikom, jer je Račan svijetu pokazao da ovdje postoje snage koje i bez rezolucije UN-a dopuštaju da se zaroni u svaki grm Oluje! Kad je Sanader stigao na vlast, već je i Pantovčak otvorio arhive, podijelio sve tajne što su se mogle dijeliti i uzmicanja više nije moglo biti.
Što je dakle mogao Sanader? Nije imao u svijetu saveznike koje ima Srbija dok krije Mladića i Karadžića, nije imao manevarskog prostora jer je Račan naučio svijet da postoji u zemlji vlast koja će zadnji kamen prevrnuti ako se to od nje traži, za sukreatora vanjske politike imao je dva puta iskazanom izbornom voljom Hrvata izabranog predsjednika Mesića!
Što je mogao negoli odgristi si nogu da si spasi glavu? Ono malo slobodnog prostora ispunio je više-manje revnosno: suradnja s odvjetnicima je napokon primjerena, ali je bilo teško nadoknaditi činjenicu da su Račan i Granić uzeli puste godine Luki Mišetiću ne pružajući jedan papir koji bi pomogao Gotovini.
Danas se obrana generala sufinancira iz države, danas država i odvjetnici zajedno kopaju po arhivima kako bi našli pomoć jer Luka Mišetić i Sanader istim glasom poručuju Carli del Ponte: Gotovina je nevin! Danas Sanaderova vlada šalje braniteljima dokument iz kojeg je kristalno jasno da je Valentićeva vlada obznanila 7. kolovoza 1995. da tog dana završava Oluja, što znači da su od tada svi generali pa i Gotovina bez bilo kakve odgovornosti.
Dobije li Gotovina sud, u puzzlima koje će davati odgovor kako se to dogodilo bit će i Sanaderovih zasluga. Izgubi li Gotovina sud, o čemu ne želim ni sanjati, bit će to strašan udarac za Hrvatsku, naravno i za Sanadera.
Izgubi li Gotovina sud, pitajte Račana i Granića zašto su Mišetiću oduzeli silne godine u kojima nije mogao do dokumenata za pripremu obranu, pitajte Mesića zašto za zločine na Bleiburgu i u istarskim fojbama za alibi ističe da su im prethodili raniji zločini druge strane, a da istu tezu baš nikad nije izrekao kad se radi o Domovinskom ratu!
Naravno, pitajte i Sanadera što hoćete, no on će vam reći – kad je došao na scenu, noga je već bila u klopci i mogao je spašavati samo glavu. Za drugo je vrijeme iscurilo.
Vecernji List
Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač za Hrvatsku su isto što su za Britance Montgomery, za Amerikance Paton – vojskovođe pobjedničke vojske. Nakon u Haagu još neviđenog iživljavanja sudačkog vijeća prema optuženim hrvatskim generalima i njihovim odvjetnicima na jednoj od zadnjih konferencija uoči početka megasuđenja, logično pitanje glasi: a što bi tek od njih suci radili da predstavljaju agresorsku stranu koja je izgubila rat?
Ova usporedba ne bi bila naivna kad bi Haaški tribunal bio sud poput onoga u Nu00FCrnbergu, gdje se sudilo agresorima i gdje je cijeli proces, radi brzog zadovoljenja žrtava, trajao od 10 do 12 mjeseci. Haaški sud, međutim, nije takva vrsta tribunala. Činjenice govore za sebe – počinje suđenje trojici generala vojske koja je, na svojem teritoriju, pobijedila agresora. Učinili su to hrvatski generali potom i u BiH, a temeljem sporazuma Hrvatske i BiH o zajedničkim vojnim operacijama.
Nakon smrti glavne i nekažnjene “zvijezde” sudišta, Slobodana Miloševića, nakon što će, vjerojatno zauvijek Haagu ostati nedostupni krvnici Mladić i Karadžić, hrvatski su generali, eto, postali svojevrsni “razlog postojanja” Tribunala. Stoga se svi raspoloživi efektivi glomaznog haaškog stroja od 1300 zaposlenika okreću, poput suncokreta, prema Hrvatima, jedinom preostalom “izvoru” haaškog svjetla. Utoliko teže za Gotovinu, Čermaka i Markača. Utoliko teže za hrvatsku vladu i državu.
Da se alarm uključio i u zaspaloj hrvatskoj vladi, dokazuje brza reakcija nakon mučenja Hrvata u petak u haaškoj sudnici. Sanaderova vlada ponovno će pokušati instalirati svoje pravne i vojne eksperte kao “prijatelje suda”, one koji bi u sudnici pomagali obranama. Odaslana je vijest kako je Vlada ustupila obranama “vrlo važan dokument”, službeni dopis premijera ratne vlade (Valentića), kojim se Oluja svodi u realne vremenske okvire, a ne u one iz optužnice. Opet logično pitanje: zašto je Vlada čekala da “dogori”, pa tek sada ustupa dokument?
A koliko još takvih dokumenata, bitnih za obranu, Vlada još posjeduje. A koliko ih je u predsjedničkom arhivu na Pantovčaku? Nema više vremena, najvažnije suđenje novije hrvatske povijesti počinje 7. svibnja. Kada započne, u roku godinu i pol do dvije, presuda će glasiti – nevini su, ili – krivi su. Kakva god bila, bit će to i presuda – Hrvatskoj, čije će utemeljenje države biti – obrana od agresije ili – nastanak na zločinu. Hrvatske vlasti nemaju prava kockati se s predstojećim suđenjem. Institut “prijatelja suda” već joj je dva puta odbijen. Formalno. Praktično, Vlada može instalirati svoju ekipu stručnjaka da rade u korist obrana i bez formalne suglasnosti suda i bez nazočnosti u sudnici.
Pa neka to i učini.
evo ljudi moram objaviti jednu jako,jako vaznu vijest napravio sam jos jedan blog Link Novog Blogaali cu piusati i na jednom i na drugom a vi komentirajte i tu i tamo=))))))))))))
Crna legija je bila elitna jedinica Ustaške vojnice nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije je bio Jure Francetić a zamjenik mu je bio Rafael Boban.
Službeni naziv te postrojbe je prilično nejasan pošto je u emigraciji izdano više različitih povijesnih knjiga koje se drastično razlikuju. Neke su tvrdile da je naziv bio 1. ustaški zdrug iliti Bojna grupa Jure Francetića. Prema knjizi Damira Juga Oružane snage NDH naziv je bio 1. ustaška pukovnija, ali taj naziv je nosila pukovnija pod zapovjedništvom Tomislava Rolfa u Kostajnici na Uni (danas Hrvatska i Bosanska Kostajnica). Prema knjizi Bitka za Kupres 1942. Davora Marijana naziv je bio Sarajevska ustaška pukovnija.
Njezin sastav je još veća zagonetka. Prema najraširenijoj verziji činile su je u početku dvije sarajevske ustaške bojne od oko 800 ljudi, pod zapovjedništvom Bećira Lokmića. Nakon njegove pogibije zapovjedništvo je preuzeo povjerenik Glavnog ustaškog stana za Bosnu, sa činom satnika Ustaške vojnice, Jure Francetić, koji zajedno s Antom Vokićem obavlja popunjavanje i organiziranje ustaških postrojbi za borbe protiv ustanika u istočnoj Bosni. Problem ove verzije je u tome da je Lokmić poginuo u srpnju 1942. godine kao časnik u 2. satniji I. ustaške bojne. Ponovno prema knjizi Davora Marijana osnivači su bili satnik Jure Francetić i poručnik Rafael Boban od I. ustaške stajaće djelatne i Pripremne bojne grada Sarajeva. U jugoslavenskoj literaturi navodi se kao elitna postrojba jačine pet bojni.
Nastanak
Nakon stvaranja NDH u istočnoj Bosni buknuo je partizansko-četnički ustanak protiv vlasti NDH. Naročito su se četničke jedinice isticale u zločinima nad muslimanskim (Bošnjačkim) stanovništvom. Četnici su planirali istrijebiti muslimane kako bi taj etnički očišćen teritorij kasnije bio pripojen zamišljenoj "Velikoj Srbiji". Nakon četničkih pokolja i terora u Foči i okolnim muslimanskim selima, mnogo izbjeglica iz tih krajeva, visokomotiviranih za osvetu, Francetić uključuje u svoju postrojbu te ustrojavajući III. bojnu zajedno s Rafaelom Bobanom osniva Crnu legiju kao pukovnijsku ustašku formaciju. Taj nadimak postrojba dobiva po crnoj odori, jer sukna druge boje, odnosno svijetlozelene koja je bila propisana za odore Ustaške vojnice, tada u skladištima nije bilo osim crne.
Crna legija je bila dobro opremljena, naoružana i pokretna a izobrazbeni centar joj je bio na Koševu u Sarajevu. U početku je brojila 1200 do 1500 ljudi.
Crna legija odnosno I. pukovnija pretvorena je u I. ustaški stajaći zdrug, a Bobanova bojna (III.) u V. ustaški zdrug. Nakon Stipkovićeve pogibije kod Sarajeva "na zagonetan način" na mjestu zapovjednika I. zdruga zamjenio ga je ustaški bojnik Šulentić. I. zdrug je kasnije ušao u sastav 8. hrvatske divizije kojoj je zapovjednik bio general Domanik. Sjedište joj je bilo u Sarajevu. V. ustaški zdrug je premješten u jugozapadnu Bosnu a sjedište mu je bilo u Livnu. U siječnju 1944. po Pavelićevoj naredbi V. zdrug je premješeten u Zagreb gdje se trebao odmoriti te popuniti ljudstvom, oružjem i opremom. Nakon toga je trebao biti upućen prema Tuzli koju su tada ugrožavali partizani. No po Bobanovom prijedlogu V. zdrug je upućen u Podravinu u borbu protiv partizana s Bilogore. Nijemci su za to namjeravali iskoristiti dvije mađarske divizije jer su Mađari smatrali da ustaške postrojbe nisu bile dovoljne za suzbijanje partizana. Želeći spriječiti ulazak mađarskih jedinica na teritorij NDH, Boban je zajedno sa Antom Moškovom i njegovim Poglavnikovim tjelesnim zdrugom, ne poštujući zapovjedi njemačkog generala Anleba, krenuo u akciju i uspješno ju izveo bez upotrebe mađarskih jedinica. V. zdrug je nakon toga ušua u sastav 5. hrvatske divizije sa sjedištem u Bjelovaru. Zapovjednik divizije je bio Boban.
Siječanj 1991. godine. Jugoslavenska armija prijeti iz svojih vojarna u Hrvatskoj. U nazočnosti predsjednika Tuđmana i hrvatske delegacije Predsjedništvo SFRJ odlučuje demobilizirati pričuvni sastav hrvatske policije i ukinuti borbenu spremnost Jugoslavenske armije. Jugoslavenska vojna kontraobavještajna služba (KOS) uhićuje skupinu uglednih Virovitičana, Đuru Dečaka i druge. Oni će poslije bunta Zagrepčana i prosvjeda pred Vojnim sudom biti pušteni na slobodu. Nema sporazuma o budućem uređenju Jugoslavije. Srbija želi reformiranu federaciju u kojoj bi vodeća tijela bila izabrana prema načelu jedan čovjek - jedan glas, što bi značilo veliku Srbiju pod jugoslavenskim imenom.
Srpski odmetnici iz kninskog kraja osnivaju srpsku autonomnu oblast Krajinu u koju uključuju i neke sjevernodalmatinske i ličke općine, a potom i neke s Korduna i Banije. Sredinom ožujka proglašavaju odcjepljenje od Hrvatske. Zauzimaju Plitvice i postavljaju zasjedu hrvatskim redarstvenicima, koji na Uskrs uspijevaju potisnuti odmetnike. Pogiba Josip Jović, prva žrtva na službenom zadatku u obrani Republike Hrvatske. U istočnoj Slavoniji djeluju pripadnici Srpske demokratske stranke i brojni militantni političari iz Srbije, poput Vojislava Šešelja. Srbima u hrvatskom Podunavlju dostavlja se oružje iz Srbije, a pristižu i naoružane četničke terorističke skupine. 1. svibnja dva hrvatska policajca ubijena su u Borovu Selu. Nedugo nakon toga srpski teroristi ubijaju dvanaest i ranjavaju dvadeset policajaca. U kninskoj općini Srbi, otvoreno surađujući s Jugoslavenskom armijom, opsjedaju Kijevo. Hrvatska, kojoj je već u svibnju 1990. godine oduzeto oružje Teritorijalne obrane, ima samo policiju. Potreba obrane samostalnosti potiče stvaranje redovite Hrvatske vojske - Zbora narodne garde. Prva smotra održana je završetkom svibnja 1991. na stadionu Zagreba.
Referendum održan 19. svibnja pokazao je kako 94 posto državljana Republike Hrvatske želi da Hrvatska napusti Jugoslaviju i osamostali se. Ustavnom odlukom od 25.lipnja 1991. Sabor RH proglašava Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom državom. Potkraj lipnja 1991. dolazi do sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije, koji prerasta u rat na slovenskom tlu. Brijunskom deklaracijom traži se da prestanu oružani skukobi, te da Hrvatska i Slovenija odgode za tri mjeseca primjenu svojih odluka o samostalnosti i suverenosti. No, rat u Hrvatskoj tek započinje. Istoga dana kada je potpisana Brijunska deklaracija, jugoslavenska vojska počinje zaposjedati Baranju, a žestoke se borbe vode u Tenji kod Osijeka. Mladi ljudi dobrovoljno polaze u obranu. Rat se rasplamsava u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, na Baniji i Kordunu, u Dalmaciji oko Kijeva, Sinja, Šibenika, Zadra i Maslenice, te u Lici. Četnici ubijaju i kolju hrvatske civile, pljačkaju i raketiraju javne objekte. Ubijanja i progoni Hrvata nastavljaju se i nakon sporazuma o obustavi vatre, te memoranduma o promatračkim misijama koje dolaze u Hrvatsku. Vukovar trpi združene napade jugovojske i četnika od 24. kolovoza.
Do tada je u neobjavljenom ratu protiv Hrvatske ubijeno 2200 Hrvata, 140000 prognano, razorena su sela, granatirani gradovi, uništavani hrvatski kulturni spomenici, crkve i bolnice, starački domovi i vrtići. Razaraju se i televizijski odašiljači, ubijaju snimatelji i novinari Hrvatske radiotelevizije. Prva žrtva bio je Gordan Lederer.
Banijska praskozorja
Hrvatski državni vrh odlučuje da se blokiraju neprijateljske vojarne i zračne luke. U pet dana osvojeno je 36 vojarni i skladišta, 230 tenkova i oko 400 topničkih oružja. 25. rujna Vijeće sigurnosti donosi rezoluciju o općem embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u SFRJ. To znači da Hrvatska ne može legalno nabaviti oružje pa ga mora oteti od neprijatelja ili kupovati nelegalno,što i čini uz pomoć hrvatskih iseljenika. Tisuće dobrovoljaca polaze na sve bojišnice. Šibenski branitelji u žestokom sukobu zaustavljaju prodor jugoslavenske vojske u grad.
"Oba su pala!", 21. rujna 1991.
Vode se bitke za Karlovac, Vukovar i Vinkovce. Četnici zauzimaju Petrinju, a jugovojska Drniš, zatim pomaže crnogorskim postrojbama da zauzmu Konavle. Početkom listopada vode se borbe za Dubrovnik, Sisak i Zadar, te u jugoistočnoj Hercegovini.
Dva dana nakon Predsjednikova poziva na obranu Hrvatske jugoslavenski zrakoplovi raketiraju Banske dvore. Dogodilo se to 7. listopada. 8. listopada Hrvatski sabor prekida sve veze s Jugoslavijom i proglašava nezavisnu državu. Neprijatelj pojačava napade na opkoljeni Dubrovnik. Napada se Slunj, Nova Gradiška, Požega i Pakrac, granatira se Split. Hrvatska dobiva bitku u Bračkom kanalu i tjera brodove jugoslavenske mornarice južno od Pelješca. 18. studenoga pada Vukovar, grad koji je mjesecima odolijevao srbijanskoj vojnojsili i uništavao njezine elitne postrojbe. 2000 branitelja i građana Vukovara je poubijano, 800 je nestalih, a 42000 prognanih. Iz vukovarske bolnice izvučeni su ranjenici i ubijeni na Ovčari, blizu Vukovara. Žrtvama pokolja postaju Hrvati u Nadinu, te posebno u Škabrnji pokraj Zadra, gdje je okrutno poubijano više od 80 Hrvata.
Granatira se Zadar, srušen je Maslenički most, jedina preostala veza južne sa sjevernom Hrvatskom. Hrvatska vojska ima uspjeha na Papuku i Psunju, oslobađa se Lipik dok je u akciji Otkos 10 početkom studenoga oslobođeno 300 četvornih kilometara u Slavoniji.
Međunarodna zajednica, pod pritiskom javnosti u svojim zemljama, razmišlja o upućivanju snaga UN-a u krizna područja. U tom je trenutku u slobodnim dijelovima Hrvatske već oko 500000 prognanika. Gotovo 15000 četvornih kilometara (26,5 posto kopnene površine) Hrvatske je u rukama agresora. Svijet postaje sve skloniji ideji da Hrvatska bude međunarodno priznata. Posebnu ulogu u tom razdoblju ima papa Ivan Pavao II., koji priznaje voljenu Hrvatsku, kako je naziva, a 13. siječnja 1992. godine Vatikan će službeno priznati modernu hrvatsku državu. Do sredine siječnja to su učinile Slovenija, Litva, Letonija, Estonija, Ukrajina, Island, Njemačka, San Marino i Austrija. 15. siječnja Hrvatsku su priznale sve članice Europske zajednice, a 22. svibnja Hrvatska je primljena u UN. U Hrvatsku na godinu dana dolaze plave kacige. One su raspoređene u sve dijelove hrvatskoga teritorija zaposjednutog jugovojskom i srpskim odmetnicima, tzv. UNPA zone. UNPROFOR nije učinio ništa od onoga što mu je bila zadaća. Hrvati su i dalje proganjani, pljačkane su hrvatske kuće, rušeni mostovi, postavljeno je bezbroj nagaznih mina. Hrvatskim prognanicima pridružile su se mnogobrojne izbjeglice iz BiH, gdje je rat planuo u travnju 1992. godine.
U svibnju 1992. godine jugoslavenska armija napušta zadnja uporišta - Lastovo i Vis.
Hrvatska vojska tijekom listopada 1992. godine, pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, oslobađa dubrovačko primorje i Konavle. Oslobađaju se Miljevci, prostor između rijeke Krke i Drniša. Pritisak na Zadar umanjen je zauzimanjem brda Križ iznad Bibinja. Plave kacige mirno gledaju kako srpski topovi razaraju Osijek, Gospić, Sisak, Karlovac, Zadar i Šibenik. Izbjeglička kriza je na vrhuncu, pa u jednom trenutku Hrvatka zbrinjava milijun prognanika i izbjeglica. Dio njih će otići u treće zemlje.
1993. godina donosi oslobađanje zadarskog zaleđa od Zemunika do Maslenice, uključujući i zadarsku zračnu luku. Zbog oslobođenja vlastitih teritorija Hrvatskoj se prijeti sankcijama. U ljeto 1993. Beograd uključuje sva okupirana područja u svoj novčarski, poštanski i radiotelevizijski sustav. U zaposjednutim krajevima Hrvatske rabi se srpski jezik i ćirilično pismo. Vijeće sigurnosti UN-a nameće Srbiji najstrože sankcije, potpunu međunarodnu izolaciju. Istodobno, u listopadu Vijeće sigurnosti prvi put izričito potvrđuje da su UNPA zone integralni dio Republike Hrvatske, ali ne nudi mehanizme integracije. Stoga Hrvatska vojska oslobađa područje jugoistočno od Gospića, tzv. medački džep.
Sporazumom o stvaranju bošnjačko-hrvatske federacije, u ožujku 1994. godine, između Hrvata i Muslimana prekinut je kratkotrajni rat u BiH. Federacija bi trebala usko surađivati s Republikom Hrvatskom. Istodobno se vode razgovori između Hrvatske i Srbije o mogućoj normalizaciji odnosa. Te godine Hrvatsku posjećuje papa Ivan Pavao II. koji se hrvatskom narodu obraća na hrvatskom jeziku. Njegove riječi znače ohrabrenje i nadu. Međunarodna zajednica, pak, predlaže gospodarske sporazume s odmetnutim Srbima, otvaranje autoceste, željezničkih veza i naftovoda, a tek potom politički sporazum. Nezadovoljstvo potezima međunarodne zajednice pojačava i plan veleposlanika zemalja Kontaktne skupine prema kojemu bi Srbi u Hrvatskoj dobili državu u državi, tzv. plan Z4. Hrvatska otkazuje gostoprimstvo plavim kacigama, na što Vijeće sigurnosti preimenuje mirotvorne postrojbe u Hrvatskoj u UNCRO (United Nations Confidence Restoratin Operation inb Croatia). One imaju zadaću nadzirati prekid vatre i hrvatske državne granice prema BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
Hrvatska je u međuvremenu ojačala svoju vojsku. U akciji nazvanoj Bljesak 1. i 2. svibnja 1995. godine Hrvatska voska i redarstvenici oslobađaju zapadnu Slavoniju. Većina lokalnih Srba bježi u djelove BiH koji su pod srpskim nadzorom, odakle se za osvetu tuku hrvatski gradovi. U Splitu se sastaju najviši predstavnici Republike Hrvatske i Federacije BiH, te donose Deklaraciju o zajedničkoj obrani od srpske agresije. Sjeverno od Dinare započinju zajedničke akcije HVO-a i HV-a, nazvane Ljeto 95. Zauzimaju se Bosansko Grahovo i Glamoč. Knin je odsječen od zaleđa. Srbi odgovaraju granatiranjem Karlovca, Siska i Gospića. Na pregovorima u Ženevi odbijaju prihvatiti mirnu reintegraciju. 4. kolovoza počinje ključna hrvatska vojno-redarstvena akcija Oluja. U samo 48 sati oslobađaju se okupirana područja sjeverne Dalmacije, južne i istočne Like, te Korduna i Banije. 30000 srpskih vojnika i 80000 srpskih civila bježi iz Hrvatske, premda ih hrvatska vlast od početka akcije pozivaju da ostanu.
Akcijom Oluja završen je Domovinski rat u kojemu je poginulo 11000 Hrvata, 37000 ih je ranjeno, a 3000 je nestalih. U BiH je do tada poginulo 10000 Hrvata, a ranjeno ih je više od 12000. Hrvatsko Podunavlje, tih 4,6 posto neoslobođenoga teritorija, neće biti vraćeno vojnom silom, nego mirnom reintegracijom. Misija UNTAES-a završila je 15. siječnja 1998. godine. Hrvatsko Podunavlje je razvojačeno, uspostavljena je hrvatsko-srpska prijelazna policija, uvedena je kuna i hrvatsko zakonodavstvo. Hrvatska kreće u obnovu - izravna materijalna šteta koju je imala u ratu iznosi približno 30 milijardi dolara.
EVO NADAM SE DA SAM ZADOVOLJIO SVE KRITERIJE GOSPODE LUCIJE
moj novi blog evo na ovo sam bio "prisiljen" jer je jedna cura na jednom blogu rekla nemoj mi pisat o gotovini... ma nataknem ju nakurac evo nemojte se brinut necu pisat samo o generalima i herojima bit ce nesto i o mog jebeno glupom zivotu makar bih trebo pisat o generalima jer su ljudi zaboravili ko je obranio ovu drzavu a sad im sude pa jel to u redu da njih nije bilo svi bi mi bili ili mrtvi ili bi bili srbi evo stavio sam neke slike tekstove.....kaj da vam kazem citajte me i komentirajte pozzzzzzzz
